Kad govorim ljudima o Vjerovanju, onda volim uvijek ljudima posvijestiti stvarnost koja se izražava riječima Apostolskog vjerovanja. Ova ispovijest Vjere nije sama vjera, nego samo njezin izričaj ili artikulacija.  Jedna od zadivljujućih artikulacija vjere jest Vjerovanje plemena Masai, koje je nastalo oko 1960. 

Masai su izvorno pravi polu-nomadski pastirski narod, koji se za ispašom pokreće za svojim stadima stoke. Danas su nastanjeni na području Kenije i Tanzanije. Sredinom dvadesetog stoljeća misionari Družbe Duha Svetoga došli su u istočnu Afriku navijestiti evanđelje plemenu Masai. Nakon što europski pristup afričkoj stvarnosti nije rađao plodom, članovi Družbe posvetili su se eksperimentu “inkulturacije” na istoku Afrike. Radeći tada s plemenom Masai u Keniji i Tanzaniji, katolički misionari su “prilagodili” Apostolsko vjerovanje kako bi ono bilo smislenije i shvatljivije ljudima koji su pripadali Masai kulturi.

Ovaj izričaj vjere pokušava obujmiti i izraziti temelj kršćanske vjere unutar kulture plemena Masai. Povjesničar i teolog Jaroslav Pelikan drži da je Vjerovanje plemena Masai odličan primjer spajanja univerzalnog i lokalnog. Primjera radi, u Apostolskom vjerovanju nedostaje govor o Isusovu javnom djelovanju. Tekst od utjelovljenja prelazi odmah na muku: “Isus Krist je postao čovjek i… bio je raspet”. Vjerovanje plemena Masai na iznenađujuće pitom način opisuje ovaj aktivniji dio Isusova života, koji zauzima i veći dio sva četiri evanđelja.

Evo njihove verzije Vjerovanja:

Vjerujem u jednog velikog Boga, koji je iz ljubavi stvorio ovaj prelijepi svijet i sve što je dobro u njemu. Stvorio je čovjeka i želio da čovjek bude sretan u svijetu. Bog voli ovaj svijet i svaki narod i svako pleme na Zemlji. Poznavali smo velikog Boga u tami i sad ga poznajemo u svjetlu. Bog je obećao u knjizi svoje Riječi da će spasiti cijeli svijet, sve narode i sva plemena.

–

Vjerujem da je Bog ispunio svoje obećanje poslavši nam svog sina, Isusa Krista, čovjeka od krvi i mesa, iz plemena Židova, koji je rođen u siromaštvu u malom selu; Isusa koji je napustio svoj dom i na svom je safariju činio dobro ozdravljajući ljude Božjom snagom, te učeći ljude o Bogu i o čovjeku pokazivao da je pravi smisao religije – ljubav. Bio je odbačen od ljudi, mučen, prikovan na križ i umro. Ležao je u svom grobu, ali ga hijene nisu dirale i treći dan – ustao je iz groba. Uzašao je na Nebo. On je Gospodin.

–

Vjerujem da su nam po njemu svi grijesi oprošteni. Svima onima koji imaju povjerenja u njega treba biti žao zbog grijeha, te trebaju biti kršteni u Duhu Svetom, živjeti pravilo ljubavi i s drugima u ljubavi dijeliti svoj kruh da bi i ostalim ljudima mogli svjedočiti o Radosnoj vijesti sve dok Isus opet ne dođe. Mi njega čekamo. On je živ. On živi. To je ono što mi vjerujemo. Amen.