Cijelo mi jutro iskaču na naslovnici objave povodom Dana žena, u kojima jedni posvećuju ženama srcedrapajuće stihove, drugima pak nije jasno koji je uopće smisao Dana žena. Ajde shvaćam kada to napiše jedan nedovoljno obrazovan (ili pak osviješten) homo sapiens. Plodovi patrijarhalnog mentaliteta ovo-ono. Ali kad to napiše žena, onda se malo zamislim. Upri ako želiš nastavit čitati. →

Bosna i Hercegovina je zemlja siromaštva. To sada više nije ni stvar osobnih dojmova i pogleda, već krute statistike i rezultat ekonomskih činjenica. Upri ako želiš nastavit čitati. →

Ne volim se osjećati nemoćno. Zbog Minoresa se ponekad osjećam tako. Upri ako želiš nastavit čitati. →

Ponekad je dovoljan jedan detalj da shvatimo što smo i kamo idemo. Jedan posve slučajni susret s čovjekom koji ti je pomogao, a da toga nije bio ni svjestan, drugačije gledati na neke stvari. Ne, ovo nema nikakve veze s patetikom. Ovo je samo jedna malo drugačija priča o jednom Božiću. Upri ako želiš nastavit čitati. →

Mnogo toga ne razumijem na ovome svijetu, ali neke stvari bih rado volio saznati. Na primjer: Kolika faca moraš biti da bi nekoga pretukao iz obijesti? Koliko hrabar moraš biti da bi se upuštao u bokserske egzibicije s djecom, ženama i starcima? Upri ako želiš nastavit čitati. →