Kako bismo uspješno funkcionirali u jednom društvu, potrebno je prilagoditi se normama i zahtjevima onog društva u kojem živimo. To je s jedne strane dobro i logično, jer nam omogućava bolji i ugodniji život. Sve suprotno tome vodi izolaciji, a snaga ljudskog društva je upravo u zajedništvo, jer pojedinci nisu u mogućnosti stvoriti ono što može jedna skupina ljudi.

No, budimo realni… Ako se s druge strane počnu prihvaćati stavovi većine i njeni načini ponašanja koji su destruktivni i negativni, onda to zna biti jako opasno i pogubno. Kako za društvo, tako i za pojedinca. U povijesti ljudskog roda imamo i više nego dovoljno negativnih primjera.

Zanimljiv je društveni eksperiment u režiji “Brain Games” (National Geographic) čiji je cilj bio provjeriti jesu li ljudi zaista konformisti ili se ne boje razmišljati svojom glavom. Stručnjaci su napunili liječničku čekaonicu glumcima koji su znali o čemu se radi. U jednom trenutku u čekaonicu dolazi mlađa žena koja ne zna ništa o eksperimentu nego je tu zbog “besplatne kontrole vida”, kako je pisalo u oglasu. I onda dolazimo do zanimljivih reakcija…

Ovaj video zastrašujuće jednostavno objašnjava kako mi pod utjecajem društva ili okoline prihvaćamo neke nama na prvu nezamislive i(li) neprihvatljive stvari / stavove / norme ponašanja.

Ovo se može usporediti s društvenom svakodnevicom u kojoj se zaboravlja da i, kolokvijalno rečeno, “mali čovjek” ima svoj dio odgovornosti za situaciju u kojoj se nalazi. Neovisno o čemu se radi, “mali ljudi” ne žele misliti o stvarima koje ih okružuju, jer bi ih samo razmišljanje potaknulo na djelovanje.

Svaka ideja da je politika kao društveni angažman nešto apstraktno, rezervirano samo za “političare” i ono što me se ne tiče – jako je varljiva i opasna. Jer prokletstvo politike je upravo u tome što ona prodire u sve društvene pore i što uvijek dođe do tebe – u tvoju firmu, kuću, obitelj… U svakom je slučajno važno i nadasve zdravo sačuvati vlastitu individualnost i ništa ne uzimati zdravo za gotovo.