Proteklih tjedana smo svjedočili uzbudljivim preokretima na hrvatskoj političkoj sceni, kakvih se ne bi postidjeli ni najbolji holivudski režiseri. Po svemu sudeći, u hrvatskom teatru apsurda još se uvijek ne namjerava spustiti zastor.

Zahvaljujući SDP-ovoj nesposobnoj vladi u proteklom mandatu, HDZ je imao mogućnost uvjerljivog osvajanja izbora. Na kraju se morao zadovoljiti “relativnom pobjedom”. MOST se u predizbornoj kampanji isprofilirao kao znak političke nade da bi na kraju odustao od Vlade nacionalnog jedinstva i napravio jedan od najdramatičnijih političkih preokreta u modernijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Ova se neovisna koalicija, na opće razočarenje svojih simpatizera i birača, još uvijek ne želi suočiti sa stvarnošću da su sklopili koaliciju s HDZ-om. HDZ, s druge strane, započinje svoje najavljene gospodarske reforme preimenovanjem naziva Hrvatskog sabora i jasnim povratkom u neka kvazi-romantična vremena, a SDP-ov predsjednik optužuje jednog od političkih suparnika da je imao srpsko (!) prezime, a vladajuću koaliciju naziva policijskom i ustaškom.

Kao i u svakom poslijeizbornom razdoblju, svjedoci smo političkog licemjerja. Zoran Milanović, predsjednik sad već poražene opcije (SDP), oštrom se retorikom obrušio na vladajuću koaliciju lako zaboravljajući da bi, čini se, sve do neki dan dao i posljednju kap krvi da bude dio “reformske” Vlade. Iako jedni druge sada napadaju iz svojih mogućih oružja, SDP-ovci su bili spremni biti dio jedne te iste koalicije, što je zapravo dokaz da u hrvatskom mainstreamu nedostaje iskonske socijaldemokracije. No, imali smo i drugačiji oblik licemjerja kada su članovi HDZ-a i eminentni pripadnici Crkve napadali i optuživali Božu Petrova i zastupnike MOST-a za jugonostalgiju i suradnju s komunistima da bi isti “prerušeni jugonostalgičari i komunjare” svojim pristankom uz HDZ odjednom postali čisti i “ispravni”.

Novi hrvatski premijer bit će Tihomir Tim Orešković, kanadski Hrvat, ugledan i priznat menadžer. Oreškovića su toliko dočekali na nož kvazi-ljevičari da mi se čovjek, ničim izazvan, već u startu dopada. To što “nitko u Hrvatskoj nije čuo za Oreškovića” je samo znak kolektivnog idotizma stanovništva i medija. Ako bi se za mjesto predsjednika hrvatske Vlade birala osoba koju svi znaju, onda bi Severina ili Zdravko Mamić trebali sastaviti Vladu.

Odabir Tima Oreškovića za novog mandatara i premijera nove Vlade zapravo je rezultat MOST-ovih pritisaka za vrijeme predizborne kampanje. Iako je MOST iritantnim igricama izgubio povjerenje dobrog dijela svojih birača, a nakon kratkog perioda i nadu u konačnu demokratizaciju hrvatskog društva omogućivši ponovnu polarizaciju (SDP – HDZ) hrvatske političke scene, mora mu se priznati zasluga stvaranja jednog novog pravca u političkoj kulturi zapadnog Balkana, pa makar se radilo samo o pokušaju.

Trenutni odnosi unutar koalicije HDZ-a i MOST-a su već vidljivi; HDZ je od samog početka preuzeo igru u svoje ruke, dok MOST obećava javnosti da će raditi pritisak na HDZ, iako je mnogima nejasno zašto isto nisu mogli činiti i iz opozicije, čime ne bi u ovolikoj mjeri razočarali svoje birače, a s vremenom bi samo ojačali svoju reputaciju. Ako se ne dogodi neko političko čudo ili još jedan u nizu domaćih preokreta, MOST, kao simbolična treća politička opcija u Hrvatskoj, neodoljivo podsjeća na Laburiste (D. Lesar) i ORaH (M. Holy) i njihovu posteuforičnu sudbinu.

Bilo kako bilo, inzistiranje MOST-a (u predizbornoj kampanji) na nestranačkom premijeru doveli su Tima Oreškovića na mjesto trenutno najodgovornije pozicije u hrvatskom društvu. Iako će efikasnost njegova mandata uvelike ovisiti o istinskoj spremnosti aktualne Vlade na konkretne i korjenite promjene, još nije jasno je li Hrvatska dobila “mačka u vreći” ili pak pravog reformatora. Unatoč slabom poznavanju hrvatskog jezika i političkom (ne)iskustvu, Oreškovićeva je prednost u tome što ga kao osobu i biznismena nije formirala hrvatska društveno-politička močvara, nego Zapad.

U cijeloj ovoj priči je jedino sporno što su hrvatski građani glasovali za parlament, ali s jasnom idejom tko je u kojem slučaju kandidat za premijera i barem su okvirno imali svijest o tome tko se za što zalaže ili što obećava.

Glasači SDP-a su glasovali za Milanovića kao premijera i SDP-ov svježe sastavljeni izborni program, a ne za to da Milanović velikodušno nudi MOST-u krucijalna ministarstva i državne institucije kao da se radi o povrću s tržnice.

Glasači MOST-a su glasovali za opciju koja je obećala i populistički ovjerila da neće ni sa kim koalirati, da bi kasnije koalirala s HDZ-om i razočarala dobar dio svojih „navijača“ i glasača.

Glasači HDZ-a su glasovali za Karamarka kao premijera koji je još prije dva tjedna tvrdio da je HDZ pobjednička stranka i da on ima legitimitet hrvatskog premijera, da bi kasnije to mjesto prepustio drugome naglašavajući da mu je važan napredak Hrvatske. Paradoksalno je da se jedan od najomraženijih likova hrvatske političke scene na koncu pokazao – jednim od najdosljednijih. Sve dok se HDZ ne distancira od desničarskih ridikula kao što su Milijan Brkić i njegova klika ili pak notornih kriminalaca, potrebno je biti na oprezu. Iako je nova parlamentarna većina krhka i nesigurna, idućih nekoliko mjeseci može biti mirna, jer će opozicija (SDP) biti okupirana borbama unutar vlastitih redova. SDP-ovi simpatizeri očekuju Milanovićevo preuzimanje odgovornosti i nove izbore unutar stranke.

Zanimljivo je što nitko nije uočio da su u cijelom ovom cirkusu samo dvije osobe bile dostojanstvene, postojane i dostojne svoje funkcije: donedavni predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Iako se od početka kalkuliralo i špekuliralo o navodnom navijanju Predsjednice za njenu matičnu stranku (HDZ), nije bilo nikakve pristranosti. Kolinda Grabar-Kitarović je državnički besprijekorno i autoritativno odradila svoju dužnost.

Istovremeno s političkim cirkusom, Crkva se boji suprotstaviti ideološkim metuzalemima koji je iskorištavaju za (samo)promociju i komemoraciju jedne “pokojne” ideologije.

Naravno, dok cigani kolo vode, nema tu rock ‘n’ rolla.