Ako ste ljubitelj/ica uzbudljivih peripetija, onda su šesta sezona Game of Thronesa i događanja na hrvatskoj političkoj sceni nešto što se podrazumijeva kao must-watch. Jest – spoiler alarm upaljen! – Hodor je najvjerojatnije mrtav, a kulminacija događanja na Westerosu tek predstoji.

S druge strane, Tomislav Karamarko, aktualni predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade RH je, ako ne politički najvjerojatnije mrtav, onda zasigurno ozbiljno politički ranjen. Uzrok njegove političke boli nisu Božo Petrov i MOST koji traže njegovu ostavku nego svi njegovi korupcijsko-politički skandali, koje su do sada i vladajući i oporbeni političari tolerirali iz različitih pobuda. Riječ je o tome da se osoba, koja ima određeni politički utjecaj, ne bi trebala baviti korupcijom preko tvrtke svoje životne partnerice. Nakon što je javnost saznala za Karamarkovu aferu “Konzultantica”, Božo Petrov je, prema neslužbenim izvorima iz Vlade, ponudio Tomislavu Karamarku rok od 48 sati da odstupi s pozicije potpredsjednika Vlade. Politički epilog koji slijedi, mogao bi biti jako zanimljiv.

Već je duži niz godina HDZ sinonim za korupciju u Hrvatskoj (a da Bosnu i Hercegovinu i ne spominjemo), dok se SDP “ponosi” nevjerojatnom količinom nesposobnog kadra. Hrvatska politička scena je sve do pojave MOST-a bila duboko podijeljena na ova dva nesposobno-korumpirana bloka, koji kao da su se natjecali u tome tko će više naštetiti onoj državi, u koju su se svi toliko zaklinjali. Karamarko i Milanović su i prije same predizborne kampanje bili nevjerojatno kompromitirani i političko osvježenje u vidu Bože Petrova i MOST-a im je bio potrebno kako bi i jedan i drugi očistili svoj obraz. Stvar je bila u tome da od SDP-a i HDZ-a zbog niza kompromitirajućih afera više nitko nije previše očekivao, dok je MOST bio ono famozno svjetlo na kraju njhovih tunela.

Nakon završenih izbora i poslijeizbornih koalicija, MOST je dobio epitet jedne od najvećih prijevara političke demagogije u političkoj povijesti samostalne RH.

Zašto? Zato što su razočarani birači očekivali Supermana s čarobnim štapićem. Naivno promatranje situacije i očekivanje ekspresnih rješenja za kompleksna ekonomsko-politička pitanja – rezultat su istog onog mentaliteta koji je i doveo do trenutnog stanja. To je mentalitet slijepog i dogmatskog vjerovanja u lijepe laži aktualne političke elite, bez obzira na ostvarivost obećanog. Tako je hrvatska javnost po ne znam koji put podijeljena. Koliko-toliko su mi jasni branitelji (i “branitelji”) koji uslijed svog PTSP-a histeriziraju i pod (pustinjskim) šatorom umišljaju fatamorganske halucinacije u liku jugo-udbaša i komunista koji žele uništiti Hrvatsku, ali nikako mi nisu jasni lijevi histerici koji su MOST pretvorili u jedinog žrtvenog jarca hrvatske političke scene.

No, ruku na srce, MOST itekako treba preuzeti dobar dio odgovornosti, jer su svjesno i koliko-toliko slobodno odabrali svog partnera. Iako su najavljivane velike reforme, sve što se nakon izbora događalo bilo je potencirano revanšizmom “bivšoj vlasti”. Tako su na najvažnije pozicije na HRT-u opet zasjeli podobni, a ne sposobni i to se opravdalo tako što “svaka vlast to čini”. No to je zapravo paradoks političkog razmišljanja na ovim prostorima: dokle god budemo za grijehe i propuste jednog političkog bloka, izvlačili grijehe i propuste drugog političkog bloka kako bismo opravdali vlastite najnovije grijehe i propuste, nikad nećemo imati ni normalno društvo ni normalne države. Nikad se nećemo pomaknuti s mrtve točke i uvijek ćemo se vrtjeti u začaranom krugu.

Većina stanovništva ne može shvatiti da je pitanje kako Karamarkove ostavke, tako i ostavke bilo kojeg političara koji se uplete u sumnjive poslove, pitanje opstanka integriteta jedne države i jednog naroda, koji upravo zbog ovakvih stvari nevjerojatno loše kotiraju u Svijetu.

MOST mora konačno biti glasniji, jer od formiranja nove Vlade vidimo sve, osim napretka. Vidimo tisuće ljudi koji u centru glavnog grada viču “Za dom spremni”. Vidimo sve manju podnošljivost naspram drugačijeg mišljenja. Vidimo osuđene kriminalce koji u svojim medijima prijete jednoj ženi poklanjajući joj četničku kapu, kao opomenu. Vidimo kako se šef tajne službe mora maknuti, jer je uhvatio Predsjednicu države u komunikaciji s kriminalcima, koji su joj pak sponzorirali kampanju. Vidimo kako se ometa djelovanje državnog odvjetnika. Vidimo kako je glavni MOST-ov partner po ne znamo koji put uhvaćen u korupcijskom skandalu. Vidimo kako bi neki najradije držali nos u maternici svake Hrvatice, dok istovremeno ignoriraju činjenicu da njihove političke opcije uskraćuju već rođenoj djeci efikasno zdravstvo i kvalitetno obrazovanje.

MOST kao politički pokret shvatio sam kao skupinu koliko-toliko principijelnih i neshvaćenih ljudi. Ako se oni, kao jedina oporba ovoj vodećoj stranci opasnih namjera, ne suprotstave Karamarku i njegovim partnerima, onda će završiti na tavanu političke povijesti kao kukavice, sebični HDZ-ovi priljepci i žrtve sebičnih interesa.

No tvrdoglavi stav Bože Petrova da Karamarko treba odstupiti s mjesta potpredsjednika daje nadu da u Hrvatskoj ipak nije sve izgubljeno. Mostići, stazice i putići, kako se politički dosljedni Karamarko u predizbornoj kampanji ismijavao sa svojim kasnijim koalicijskim partnerima, kasnije su se pretvorili u neprijelaznu rampu na njegovom oportunističkom putu. Sanader je bio šarmantan, elokventan, karizmatičan i nakon Tuđmana jedini nedodirljivi političar u Hrvatskoj, pa je opet završio pod istragom i u zatvoru. Zašto bi s Karamarkom trebalo biti drugačije? Već duže vrijeme kruže glasine kako unutar HDZ-a postoji cijela struja koja ne podnosi Karamarka i želi njegovu smjenu. Kako je onda moguće da na unutarstranačkim izborima dobijemo kopiju izbora u Sjevernoj Koreji? Bilo kako bilo, Karamarko je stjeran u kut. Pred njim je izbor: otići sam i prihvatiti da je politički mrtav čovjek ili pak ostati i boriti se i pritom povući cijelo društvo  u propast.

Hoće li Karamarko odstupiti ili ne, za sad je nevažno. No konačno smo dobili nekoga tko se ne boji suprotstaviti Karamarku i zatražiti objašnjenje za već poslovični nedostatak morala i etičnosti. Pa makar to bio i od medija nepravedno ožigosani Božo Petrov.

Iako sam u početku bio navijački razočaran MOST-ovim angažmanom u političkom životu RH, trenutno smatram da je riječ o najautentičnijoj političkoj opciji u Hrvatskoj. MOST vjerojatno i ne bi bio najbolja politička opcija da su SDP ili HDZ iole normalne političke stranke. No ovako su bez ikakve konkurencije.