“Tužno je to i opskurno pitanje. U Poljskoj su nas mrzili jer smo bili drugačiji, jer smo bili stranci, jer smo govorili, odijevali se i jeli drugačije od onih oko sebe. Ali samo nekoliko kilometara dallje, s druge strane granice u Njemačkoj, mrzili su nas zbog suprotnog razloga – u Njemačkoj smo govorili, jeli, odijevali se se i ponašali baš kao i svi drugi. Pa su tako antisemiti govorili: ‘Gledaj samo kako se ulizuju. Dosta.. .Više ne možeš razlikovati tko jest, a tko nije Židov.’ To je naša sudba; izlika za mržnju se promijenila, ali sama mržnja se zauvijek nastavlja. I što je zaključak?” Upri ako želiš nastavit čitati. →